WIFO scenariji za zaključavanje i otvaranje

Od početka koronavirusne krize, političari su morali birati između zaključavanja i popuštanja. Institut za ekonomska istraživanja (WIFO) sada je prvi put izračunao kako će koji scenarij uticati na ekonomski rast za ovu i narednu godinu. Između varijanata leži “potpuno odrasli bikovski slon”.

„Nesigurnost je definitivno nešto što nas sve najviše nervira. Često je neizvjesnost veća od jasno formuliranog tereta ”, rekao je šef WIFO-a Christoph Badelt u petak kao dio prognoze za proljeće. Iz tog razloga, WIFO je ovog puta izračunao i dva predviđena scenarija u kojima se vidi ili 2,3 ili 1,5 posto stvarnog ekonomskog rasta za ovu godinu – ovisno o tome hoće li biti otvorenih na proljeće ili će, na primjer, četverodjedna blokada u aprilu biti nametnuto.

U procentima, razlika se čini minimalnom. Međutim, 0,8 posto odgovara razlici BDP-a od tri milijarde eura za 2021. godinu. Ovo je “potpuno odrasli bik slon” i “ne samo beba slon”, rekao je Badelt. Institut za visoke studije (IHS) pretpostavlja rast od 2,6 posto, ali procjenjuje da bi još jedno zaključavanje (četiri sedmice) smanjilo rast na dva posto, rekao je službenik za prognoze IHS-a Michael Reiter.

Moguć predkrizni nivo krajem 2022

Jasno je da što su veće mjere zaključavanja s ograničenjima, to je jače usporavanje ekonomije. Svaka dodatna sedmica zaključavanja dodala bi 400 do 800 miliona BDP-a. “Slon nastavlja rasti svake sedmice, ovisno o tome koliko ga dobro hranimo”, kaže Reiter. Badelt je istaknuo da ključ uklanjanja ekonomske krize leži u daljnjem razvoju pandemije, tj. Također u rukama zdravstvene politike. Testiranje i vakcinacija ne bi mogli biti toliko skupi da ne bi bili jeftiniji od produženja ekonomske krize.

Mjere koronavirusa u novembru i decembru, kao i one u prvom tromjesečju, već su znatno prigušile potrošačku potrošnju privatnih domaćinstava i putovanja, kako je izračunao WIFO. Prema scenariju otvaranja, aktivnosti u oblastima maloprodaje, ugostiteljstva, smještaja i ostalih usluga mogle bi se primjetno povećati.

Naravno, varijanta se temelji na uvjetima koji su sada djelomično zastarjeli. Pretpostavlja se, na primjer, da nema ograničenja izvan statusa 22. marta – planirana ograničenja za uskršnji vikend objavljena su tek nakon toga.

Kriza će ionako vjerovatno imati dugotrajniji učinak, naglasio je WIFO. Jer bi privatna potrošnja i putovanja 2022. u oba scenarija bili niži nego prije krize. Nakon umjerenog rasta 2021. godine, trebao bi doći do snažnog oporavka 2022. godine. Kao i optimistična varijanta WIFO-a, IHS prognoza predviđa da je ekonomija mogla dostići nivo prije krize do kraja 2022. godine.

Tržište rada pod daljim pritiskom

Posljedice krize s koronavirusom bit će još duže vidljive na tržištu rada. Zaposlenost će vjerovatno rasti, ali to će biti samo djelomično zbog zapošljavanja nezaposlenih. S oporavkom ekonomije, stopa nezaposlenosti, koja je prošle godine porasla na 9,9 posto, mogla bi pasti na 9,3, a sljedeće godine na 8,5 posto, procjenjuje IHS. U početnom scenariju, WIFO pretpostavlja 9,2 i 8,4 posto za dvije godine. U scenariju zaključavanja, očekuju se nešto veće vrijednosti od 9,3 i 8,5 posto. Sve je iznad nivoa prije krize.

Javni budžeti pod pritiskom su podrške kompanijama i privatnicima. “Izuzetno opsežne mjere potpore fiskalnoj politici su neophodne, ali predstavljaju ogroman teret za budžet,” rekao je IHS. WIFO upozorava da će se deficit smanjiti kao rezultat ekonomskog oporavka, ali će se znatno povećati kao rezultat investicione premije.

Pažljive prognoze

Budžeti za 2021. i 2022. također su oblikovani mjerama za suzbijanje posljedica krize: Iako će bespovratna sredstva za kompanije i korištenje kratkotrajnog rada 2021. biti niži nego 2020. godine, velika upotreba investicione premije (6,5 milijarde evra) rezultirat će deficitom ove i naredne godine, “znatno će porasti”. Međutim, prema IHS još uvijek treba biti oprezan s prognozom, posebno zbog neizvjesnosti oko daljeg toka pandemije.

Stalno visok broj infekcija zbog sporog procesa cijepljenja odgodio bi proces oporavka. Ali kada se kriza završi, „trebalo bi razviti sveobuhvatnu strategiju ekonomske politike kako bi se budžetska politika vratila na održiv put i iskoristio potencijal rasta“. Takva strategija zahtijevala bi strukturne reforme i mjere za postizanje klimatskih ciljeva.